Izložba Oblik u pokretu / pokret u obliku

Izložba Oblik u pokretu / pokret u obliku

Izložba Oblik u pokretu / pokret u obliku (projekat u saradnji Studija I-gle & fotografskog dvojca Decker+Kutić) biće otvorena 21. februara u 20 časova u Galeriji Karas u Zagrebu.


Autori izložbenog projekta su Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović / I-gle, Romano Decker i Dejan Kutić.


Projekat je pokrenut kao nesputani eksperiment koji istražuje sublimaciju pokreta, svetla i senki u okviru modnih parametara.

U saradnji dva studija su nastale fotografije i animacije koje beleže transfer dvodimenzionalnog geometrijskog oblika u trodimenzionalnu formu. Metamorfoza je utelovljena pokretima i pomacima plesačice Petre Hrašćanec. Ishodište fotografija čine odevne forme studija I-gle, takođe postavljene u galerijskom prostoru. Ovim izložbenim projektom potcrtava se modno/svetlosna alhemija koja povezuje dva autorska tandema. 



Naravno, I-gle i Decker+Kutić nisu samo "kreativna suradnja na umjetničkom projektu". Njihova ontogeneza mnogo je duža i prebogata semantičkim slojevima koji vrlo vidljivo, živahno pulsiraju ispod površine još od vremena kad je i Decker radio s dvjema dizajnericama. Fizikalno gledano, to valjda odgovara vremenu kad je svemir još bio singularan. Dakle, prije "Big banga", koji ih je materijalizirao na način na koji ih danas znamo i zavitlao u orbite koje eksperimentiraju, udaljuju se, ali i konvergiraju. Pa čak se i ponovno neminovno sastaju. Dok gledam ovaj "minus" u nazivu I-gle i "plus" u Decker+Kutić, oni postaju postaju poput kozmičkog plesa naboja, za koje i nije bitno jesu li pozitvni ili negativni, nego da među njima vlada privlačnost. To je posve elementarno.

Ti odvojeni svjetovi ovom izložbom opet postaju svojevrsni singularni svemir, zatvaraju krug reinterpretirajući time i svaku točku kružnice. Sve je opet  ovdje, ali na neki novi način, u kojem se iznova prolazi kroz predodžbe, asocijacije i uspomene na zadnjih 15 ili koliko godina. Krug čija je metafora i loop koji gledate, u kojem se pokret paradoksalno nalazi u mjestu, a mjesto je očito u pokretu. Ovo jest i dekonstrukcija, ali ne odjeće (jer ona je pažljivo porubljena), ili fotografije, nego samih njihovih ideja. Kako će odjeća "pristajati" i kako će fotografija "izgledati" najmanje je važno. Uostalom, dok su mi ranije pokazivale odjeću koja će biti izložena, dizajnerice su je same morale nekoliko puta prevrnuti u rukama u potrazi za "pravom" stranom. Otvori i prorezi, vrpce koje su vezane ili se slobodno kreću, na tijelu i oko njega na slici, nisu ovdje da prate, naglase ili budu kontrast. Nisu tu ni iz banalnog razloga da nam nešto namjerno otkriju ili sakriju. Oni su tu da resetiraju svaku našu ideju o obliku i poketu, pokrivenom i otkrivenom, statičnom i zaigranom. Pa u krajnjoj liniji i ovu koju sam upravo iznio - kako nisu ovdje da "nešto namjerno otkriju ili sakriju". Jer to zapravo ne neki način ipak rade.



Kao i u svakoj, i u ovoj se animaciji statične fotografije za nas se stapaju u pokret, odnosno oblik u pokretu. Razlog je u biologiji našeg oka, ali i strukturi našeg iskustva. Ovdje nemamo kauzalitet, nego ponovno - krug, ili spiralu. Oblike i pokrete prepoznajemo (i) zato što su nam - već dobro poznati, baš kao što ćemo zbunjujući niz slova "žlaozbi", lakše prepoznati, protumačiti i predočiti vidimo li te iste elemente organizirane u drugačiji niz - "izložba". No, koliko god racionalno težili jasnoći, intuitivna, tajanstvena i čudesna strana leži u njenoj suprotnosti, u reinterpretaciji dobro poznatih oblika. U mogućnosti da ih rasplinemo, stopimo s njihovom pozadinom i kratkom bljesku u kojem će se - možda - sastaviti po novom obrascu. Upravo to se događa u trenucima kad ove animacije - koje sadrže dobro poznate elemente: tijelo, odjeću, fotografiju, koreografiju... postaju "mutne", nejasne, kad se oblici gube i stapaju tragajući za novom figurom na supstancijalan način.

Kad se u književnosti priča o takozvanom naivnom realizmu, misli se na na namjernu upotrebu infantilne poetike, s ciljem pričanja priče. Decker+Kutić i I-gle vjerojatno su prošli i kroz ovu fazu. Ali sada kad je jedan krug zatvoren, ova vrsta realizma kao da i iz oblika i iz pokreta izvlači nove "markere", poput točkaka koje sami trebamo povezati linijom, nalik onima u dječjoj bojanki. No, autori izvlače neobične točke, koje se opiru povezivanju na način na koji smo navikli, ne samo predstavljajući svoj rad, nego i doslovce tjerajući gledatelja na uspostavu novog iskustva. Izjava kako umjetnost i nije u samom djelu, nego u interakciji s njim atribuira se Jeffu Koonsu, a I-gle i Decker+Kutić pritom ne mare ako konkretno ova interakcija ispadne i nekomforna i neugodna. Jer i to je dio priče. Zato je ova izložba sve suprotno od onog kako zamišljamo odjeću. I - zato je hrabra.

Bojanje tijela kao još jedna subverzija koja naglašava i poriče njegovu granicu, te razaranje uvriježenih percepata postupci su dekonstrukcije jedne stvarnosti, ali i pretpostavke rekonstrukcije i kokreacije neke nove. U tom smislu ova je izložba poput alkemijskog eksperimenta. Suprotstavljeni termini koje smo ovdje koristili zapravo izražavaju kontinuitet - poput ontogeneze i kruga, singulariteta i kauzaliteta,  paradoksa i racija, vidljivog i nejasnog, plusa i minusa. Iz ovoga ne treba izdvajati ni onaj najekstremniji polaritet: razaranja, bez kojeg ne možemo razumjeti stvaranje. Istodobno destruktivan i stvaralački, ovaj ples - tijela, ali i poteza različitih gustoća, tekstura, aplikacija i pravaca - u kojem se pokret i sučelje u kojem do njega dolazi spajaju i razilaze na spontan način - trenutak je koji nam nudi poticaj za reinterpretaciju ne samo ovih eksponata. (Ivan Salečić).



Studio I-gle izdvaja se osobitim autorskim pristupom na razmeđi mode i vizuelnih umetnosti. Njihov autentični rukopis crpi svoju svežinu i šarm u procesu kreativnog  eksperimentisanja i gotovo opsesivnog istraživanja dizajnersko-tehničkih rešenja. Konstantno promišljanje i provokacija svih modnih parametara otvaraju vrata neobično smeloj interpretaciji fenomena mode i odeevanja u kontekstu vremena i prostora. Osim rada na sopstvenim projektima, sarađuju s klijentima i autorima iz područja mode, muzike, izdavaštva, pozorišta i vizuelne umetnosti. Studio I-gle čine Martina Vrdoljak Ranilović i Nataša Mihaljčišin. Izdvajamo značajnije projekte, tu su samostalne izložbe: Projekt 010 (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2007.), Odjeveni predmet (Hrvatsko dizajnersko društvo, Zagreb, 2009), 135 km (Hrvatsko dizajnersko društvo, 2012.) i Krug (Galerija Nest, Zagreb, 2012.). Odabrani samostalni modni projekti su: 001 (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb, 2002.), 003-005 (Cro-A-Porter, Zagreb, 2003. i 2004. i 2005.), 009 (Galerija Karas, Zagreb, 2006.), 011-012 (Anio, London, 2007. i 2008.), 015-018 (Fashion HR, Zagreb, 2010-2013.) i 022 (Bridge Showroom, San Francisco, 2012.). Učestvovale su na više grupnih izložbi, recentno: Izložba hrvatskog dizajna 0708 (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2008.), Kontakt T-T (Galerija ULUPUH, Zagreb, 2010.), Jug-Jugovzhod (Bijenale industrijskog dizajna, Ljubljana, 2010.), Modni genotip (Galerija Ulupuh, Zagreb, 2012.), Minimalno i Maksimalno (Galerija ULUPUH, Zagreb, 2012.). Rad Studija je višestruko nagrađivan: dobitnice su Nagrade za najbolji odjevni predmet na Izložbi hrvatskog dizajna (2008) i Nagrade za najbolju kolekciju na Bijenalu industrijskog oblikovanja u Ljubljani (2010.). Učestvovale su u interdisciplinarnim projektima, poput izrade kostimografije za predstavu Draga Elena Sergejevna (Zagrebačko kazalište mladih, režija E. Liverić, 2005.) i uređenja enterijera, izrade tekstilnih kompozicija i uniformi za Hotel Lone (Rovinj, arhitekti: 3LHD, 2011.).

Autorsko delovanje na platformama grafičkog dizajna i mode spojilo je Romana Deckera i Dejana Kutića u fotografiji kojom se danas profesionalno bave. Njihova fotografska sinergija istražuje alhemijska svojstva medija, tehnički ambiciozno osporavajući status quo. Stvaraju sledeći strastveni unutrašnji impuls, nezavisno o tome hoće li ih odvesti u glamurozne i teatralne ili off i underground prizore. Decker+Kutić uz rad na sopstvenim, sarađuju i na interdisciplinarnim projektima sa klijentima i autorima iz područja mode, lepote, oglašavanja, muzike, izdavaštva, pozorišta i vizuelnih umetnosti. Editorijalni rad dvojca objavljivan je u lifestyle i stručnim magazinima Cosmopolitan, Elle, Gala, Grazia, Livingston, Marie Claire, Refoto, Sensa, Story, Storybook i WAD. Izlagali su na samostalnim i grupnim izložbama: Suvremena hrvatska fotografija (Galerija @home S. Muzaferija, Zagreb, 2010.), Prodaja snova - suvremena modna fotografija (Galerija Adris, Rovinj, 2012., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2012., Galerija Knežev dvor, Rab, 2013., Spilimbergo Fotografia, Pordenone, 2013.), Rovinj Photo Days (Multimedijalni centar Rovinj, 2008., 2010., 2012., 2013., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2010., 2012., 2013.), Sony World Photo Exhibition (Somerset House, London, 2010., 2011.), Suvremena modna fotografija (Cro-a-porter, Zagreb, 2012.), I-gle Krug (Galerija Nest, Zagreb, 2012), Fashion Showcase (Stone Theatre Gallery, London, 2012., Dan D, Zagreb 2012.). Decker+Kutić bili su laureati Rovinj Photo Days (2008., 2010., 2012.), Sony World Photography Awards London (2010.,2011.), Sudnji dan (2012.), te u finalu takmičenja Sudnji dan (2013.), Hasselblad Masters (2013.) Njihove fotografije nalaze se u fundusu zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt, kao i privatnim zbirkama.

Projektni tim
Autori: Nataša Mihaljčišin, Martina Vrdoljak Ranilović, Romano Decker i Dejan Kutić
Kustos: Vanja Žanko
Autor teksta: Ivan Salečić
Produkcijski tim:
Make-up: Saša Joković
Model: Petra Hrašćanec
 

Izložba će biti otvorena do 2. marta 2014. godine.

Profil

Morate se ulogovati da biste poslali poruku
Uloguj se | Registruj se

Tip of the day

"Simplicity is the ultimate sophistication"
 

Leonardo da Vinciviše
Mouse Eye Tracking by PicNet Software Development Services